Nakon Drugog svjetskog rata slijedi vrlo intezivan razvoj zdravstva, jer se i u svjetskim razmjerima medicina vrlo intezivno razvijala uvođenjem novih tehnologija i širenjem broja specijalizacija. U Brodu se poslije rata posebice intenzivno razvijala Bolnica, bolnički kapaciteti i broj djelatnika, ali je značajan razvoj doživjela i izvanbolnička služba. Značajno je to što je u Slavonskom Brodu obavljena prva integracija bolničke i izvanbolničke službe s ljekarnicama u Medicinski centar, što je kasnije bio zakonski oblik organizacije zdravstva u gotovo svim mjestima Hrvatske i bivše Jugoslavije, koja nisu imala kliničke bolnice.

U porušenom gradu ostala je u uporabi samo jedna ambulanta s nekoliko liječnika i školska poliklinika. Tijekom 1946. formirana je "Gradsko-kotarska zdravstvena služba", koja je imala više ambulanti, a rukovoditelj je bio dr. Dinko Berković. U sklopu zdravstvene stanice radila je i Zubna ambulanta, a počeli su raditi i dispanzeri za djecu i tuberkulozne bolesnike. Dječji dispanzer vodila je dr. Ljudmila Berković, a Antituberkulozni dispanzer dr. Marijana Pandak. Školsku polikliniku vodila je dr. Branka Bosnić. Godine 1947. osnovana je i Sanitarno- epidemiološka stanica, kao služba za provođenje sanitarnih i protuepidemijskih mjera. Odmah nakon osnivanja odigrala je važnu ulogu u prvim poslijeratnim epidemijama tifusa 1947. i 1948. s 270 i 78 oboljelih. Rukovoditelj te Stanice bio je dr. Ante Pejčić. Tijekom 1948. osnovano je nekoliko ambulanti za aktivne osiguranike, jer je broj zaposlenih u gradu narastao na 8000 ljudi. Dvije su ambulante smještene u dva najveća poduzeća "Đuro Đaković" i "Slavonija DI". Tijekom 1949. godine integrirane su sve ambulante u jednu ustanovu pod nazivom "Gradska poliklinika", koja je imala 4 liječnika, 7 bolničara, 3 primalje, 2 higijeničara i jednog asanatora. Upravitelj te Poliklinike bio je dr. Antun Pandak. U okviru Poliklinike radili su ranije spomenuti dispanzeri, Sanitarno-epidemiološka stanica, te ambulante u gradu kao i tri ambulante u poduzećima. Godine 1949. osnovana je Stomatološka služba formiranjem tzv. Centralne zubne ambulante, a tijekom 1950. proradila je i Stanica za hitnu pomoć, kao oblik trajnog dežurstva izvanbolničke službe. Godine 1952. sva je izvanbolnička služba integrirana u ustanovu koja je dobila ime "Dom narodnog zdravlja". Ravnatelj Doma zdravlja bio je dr. Dinko Berković. Takva organizacija službe ostala je sve do integracije s Bolnicom 1957. godine. Polovinom stoljeća Brod je imao 17 tisuća stanovnika, a područje kotara 50 tisuća stanovnika.

U prvim danima nakon rata, Bolnica je imala samo 88 kreveta i 53 zaposlena, od toga samo pet liječnika. Jedini specijalisti u Bolnici bili su dr. Krauth i dr. Paleček. Pristupilo se montiranju baraka, da bi se povećali smještajni kapaciteti, a 1946. počelo se i s popravcima glavne zgrade, koja je oštećena od bombardiranja. Tako su kapaciteti te godine povećani na 150 kreveta, uz novoosnovani Očni odjel i Odjel za tuberkulozu pluća. Tada je bilo 76 zaposlenih: 5 liječnika, 12 sestara (i dalje rade časne sestre), 1 primalja, 19 bolničara i 1 farmaceut u bolničkoj ljekarni. Do 1948. obavljena su dodatna preuređenja i sagrađene nove montažne barake te otvoreni novi odjeli. Broj kreveta povećan je na 392, a do 1950. na 415. U to vrijeme u Bolnici je radilo 12 liječnika i 33 bolničara i bolničarki.