Tradicija bolničkog liječenja u Slavonskom Brodu seže u sredinu 18. stoljeća, kada je formirana Vojna bolnica u tvrdavi. Za Vojne krajine u njoj, uz vojnike, liječili su se i civili. Tijekom prošlog stoljeća gradski su fizici liječili svoje bolesnike u stacionarima za koje su obično bile adaptirane privatne zgrade, s nekoliko bolesničkih kreveta.
Prva zgrada koja je projektirana i zidana za bolnicu otvorena je 1. travnja 1898. U početku je imala samo 40 kreveta i u njoj je radio samo jedan liječnik. Tek 1910. sagraden je novi paviljon za zarazne bolesti pa je broj kreveta narastao na preko 50, a do početka Drugog svjetskog rata broj kreveta se povećao na preko 100.
Prvi ravnatelj Bolnice bio je dr. Dobroslav Brlić, gradski fizik, a prvi primarni liječnik u Bolnici je dr Emanuel (Kohn) Kovačić. Dr. Brlić je bio ravnatelj od 1898. godine, a zatim ga je naslijedio dr. Kovačić sve do 1930. Prvi specijalist bio je dr. Josip Benčević, kirurg, koji je došao u Slavonski Brod 1920., a prvi spc. interne medicine dr. Aleksandar Krauth, koji je u brodsku Bolnicu došao 1939...
"Usporedi li se 1888. godina sa 1887. to se vidi
da je broj bolestnika u godini 1888. povećan i to za
62, uzrok tome jest što se u bolnicu primaju bolestnici
od područja gradnje željeznice Brod - Nova Gradiška.
Pomor u bolnici je tečajem 1888. godine bio razmjerno
malen, a mnogo manji nego 1887. Od 204 bolestnika umrlo
je 1888. godine 52, dočim 1887. od 142 umrlo je 45. Izviešće
o bolestih tečajem 1888. pokazuje da je u bolnici biješe
i priliepčivih bolesti i to: 4 slučaja kozjača (bolestni
u Brod došli), 9 slučaja Typhus abdominalis (bolestni
u Brod došli), 1 slučaj Morbilli (bolestan u Brod došao),
1 slučaj Trachoma. Spominjem i 1 slučaj bjesnoće (Lyssa
humana). Bolestnici su smješteni u jednoj zgradi kr.
financijskog erara, kojom grad privremeno raspolaže.
S razloga, što se u istoj nikakve promijene podnijeti
akoprem bi iste bile od preke potrebe. Na raspolaganju
stoje 4 sobe, od kojih su tri oveće, a jedna stvarno
malena. Za priliepčive bolesti uređena je samo jedna
sobica u kojoj jedno 4 kreveta ležati mogu, nu ta je
od glavne zgrade posve odijeljena. Sobe su dosta visoke,
zračne i suhe, no pošto je prostor malen, a katkad dosta
bolestnika imade, to se nedadu masa bolestnika po bolesti
porazmjestiti, nego su pomiješana. Zgrada bi ta uz nješta
promijena posve prikladna bila za bolnicu, pa je i od
grada dosta hvaljena. Bolestnike poslužuje jedan podvornik
i podvoriteljica, koji također propisanu hranu za bolestnike
kuhaju. Liekovi se dobivaju u liekarnah brodskih, a pošto
su dvije, to se jedne godine od jednog gosp. liekarnika,
a druge godine od drugog gosp. liekarnika uzimaju; koji
15 posto popusta dadu. Bolestnike lieči gradski fizik,
a bolnicom upravlja jedan gradski činovnik. Spomenuti
mi je, da je dne 3. rujna 1888. godine obavljeno povjerenstveno
nadpregledavanje bolnice u prisutnosti zemaljskog praliečnika
velem. gosp. dr. Kallia, te da je bolnica u najvećem
redu pronađena."
Od 1890. do 1893. gradski fizik dr. Adolf Miller uz
povremenu pomoć dr. Jaroslava Blažeka liječi bolesnike
u istoj Bolnici.
Gradsko je poglavarstvo 1896. donijelo dvije vrlo
važne odluke. Prva je bila ponovni premještaj Bolnice
u Pivarsku ulicu (današnja produžena ulica dr. Andrije
Štampara), a druga je bila konačna odluka o početku
gradnje nove bolnice. Izabran je odbor za gradnju bolnice
u sastavu dr. Dobroslav Brlić, Jakov Kohn, Johan Baumajster
i Vatroslav Brlić. Odabrana je lokacija za gradnju,
tada na istočnom rubu grada u Srpskoj ulici (današnja
ulica dr. Andrije Štampara). Radovi na zgradi Bolnice
i gradnja oko 1 km dugačkog kanala od bolnice do Save
počeli su iste godine. Tijekom 1897. radovi su dobro
napredovali, pogotovo kada je podignut zajam iz Zagreba
(100.000 forinti uz 4 posto kamata na 27 godina), uz
pomoć kojega je Bolnica u proljeće 1898. i završena.
Nova gradska bolnica otvorena je 1. travnja 1898.,
i od tada do danas ona je, uz stalan razvoj, smještena
svojom glavninom na tom mjestu u gradu.
Bolnica je dobila ime "Opća javna gradska bolnica
Franje Josipa I", i otvorena je u jubilarnoj pedesetoj
godini vladanja cara Franje Josipa I. Na spomen-ploči
postavljenoj pri otvaranju Bolnice piše:
ZA VLADANJA CARA I KRALJA FRANJE JOSIPA I.
ZA BANOVANJA DAGUTINA GROFA KHUENHEDERVARY-A DE HEDERVAR
ZA VELIKOG ŽUPANA DRA NIKOLE PL.JURKOVIĆA
TER NAČELNIKOVANJA DRAGUTINA PISKURA
PODIŽE GRAD BROD IZ VLASTITITH SREDSTAVA
OVU OPĆU JAVNU GRADSKU BOLNICU
U SPOMEN SRETNOG PEDESETOGODIŠNJEG VLADANJA
FRANJE JOSIPA I. 1898.
Ploča je za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom
ratu razbijena u 25 komadića i danas se nalazi u Muzeju
Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu. Sama je zgrada
za ono vrijeme bila vrlo moderna, a u početku je imala
40 kreveta. Brođani su Bolnicu sagradili svojim sredstvima,
koja su godinama štedjeli kako bi stvorili materijalne
uvjete za gradnju. U drugoj polovici 19. stoljeća u
Hrvatskoj jačaju težnje ka formiranju domaćeg medicinskog
fakulteta, pa iako je fakultet u Zagrebu otvoren tek
1917., iz cijele su Hrvatske već u zadnjim desetljećima
19. stoljeća slali pomoć za gradnju.
Brođani su također preko svog magistrata slali pomoć
za gradnju fakulteta, iako još uvijek nisu imali adekvatnu
zgradu za svoju bolnicu u gradu. U pojedinim godinama,
sredstva koja su izdvajana za gradnju fakulteta u Zagrebu,
bila su veća od sredstava koja su izdvojena za gradnju
bolnice u gradu.
Gradska bolnica počela je raditi 1. travnja 1898.
Dana 17. siječnja iste godine napravljen je ugovor "med
slavnom upravom javne bolnice kraljevskog slobodnog
grada Broda i provinsijalnim nadstojničtvom sestara
sv. Križa u Đakovu". Iz ugovora je vidljivo da
se angažira 5 sestara za rad u Bolnici, za koje uprava
Bolnice mora organizirati smještaj i hranu te ogrjev
i rasvjetu, pranje rublja, a uz plaću i izdržavanje
u zdravlju i bolesti uz troškove pogreba. Na osnovi
ovog ugovora, brodska je Bolnica više od 50 godina,
sve dok nakon Drugog svjetskog rata nije školovan srednji
medicinski kadar, imala na raspolaganju dovoljan broj
ovog osoblja.
Bolnica je počela raditi sa samo 40 kreveta, ali se ubrzo
pokazalo da je to premalen kapacitet, pa je adaptacijama
i izgradnjom dodatnih paviljona trebalo povećati broj
kreveta. Jedan dio bolesnika, uglavnom sa zaraznim bolestima,
liječen je u tzv. "Barakenspitalu" na Osječkoj
cesti (današnja Osječka ulica). To je bio montažni paviljon
sagrađen 1878. za ratne potrebe, jer je iz Broda krenula
glavnina austro-ugarske vojske pod generalom Filipovićem
u osvajanje Bosne. Takva pozadinska bolnica bila je potrebna
za smještaj ranjenih i oboljelih vojnika. Nakon pripajanja
Bosne, taj je paviljon služio za liječenje civilnog stanovništva.
Kada je 1910. srušen, u krugu bolnice sagrađen je novi
zarazni paviljon s 12 kreveta (današnja zgrada bolničke
biblioteke). Nakon desetak godina rada, povećao se kapacitet
Bolnice na 100 kreveta i takav je ostao do kraja Drugog
svjetskog rata.
 Dužnost upravitelja Bolnice i bolničkog liječnika obavljao
je u početku dr. Dobroslav Brlić. U upravljanju Bolnicom
pomagao mu je gradski činovnik, koji je obavljao upraviteljske
dužnosti za sve poslove koji nisu pripadali liječničkoj
struci. Od 1. veljače 1901. na dužnost primarnog liječnika
u Bolnici nastupio je dr. Emanuel Kohn, rođen 1870. u
Češkoj, a medicinu je završio 1894. godine u Pragu. Nakon
dolaska u Brod radio je pod svojim prezimenom sve do
poslije Prvog svjetskog rata, kada je promijenio prezime
u Kovačić. Svakodnevni posao u Bolnici, koji je obavljao
uglavnom dr. Kohn, sastojao se od prijepodnevne vizite
i pregleda upućenih u Bolnicu, ali i poslijepodnevne
vizite uz stalnu pripravnost da se u svako doba dana
i noći na poziv hitno javi u Bolnicu.
U posljednjim desetljećima prošlog stoljeća i prvom
desetljeću ovog stoljeća, Brod se vrlo intenzivno razvijao.
Tako je prije Prvog svjetskog rata kotar Brod imao
17 općina s ukupno 45 do 50 tisuća stanovnika, a sam
grad je imao oko 10 tisuća stanovnika. Kako se povećavao
broj stanovnika, rastao je i broj liječnika. Tako se
otvaraju i ambulante u Oriovcu za zapadni dio kotara
i ambulanta u Donjim Andrijevcima za istočni dio kotara.
U arhivu Brodskog magistrata nalazi se popis "gradskih
liečnika, ljekarničkog osoblja i primalja po stanju
31. prosinca 1908. godine". Na popisu se nalaze:
dr. Jaroslav Blažek, rođen 1854., kraljevski kotarski
liječnik diplomirao u Pragu; dr. Dobroslav Brlić, rođen
1863., gradski fizik, diplomirao u Beču; dr. Emanuel
Kohn, rođen 1870., kraljevski kotarski liječnik i primarni
liječnik u bolnici, diplomirao u Pragu; dr. Samuel
Kun, rođen 1865., liječnik okružne blagajne, diplomirao
u Budimpešti; dr. Marko Bobinac, rođen 1881., privatni
liječnik, diplomirao u Pragu; dr. Dragutin Reich, rođen
1850., privatni liječnik, diplomirao u Beču. Na popisu
se još nalaze i 4 magistra farmacije, 1 "liekarnički" pomoćnik
i 7 primalja.
U prvim desetljećima ovog stoljeća u Brodu je i dalje
najčešća bolest malarija, ali se javljaju i povremene
epidemije trbušnog tifusa, kolere, šarlaha, difterije
i velikih boginja. Velike boginje su se javljale u
Brodu nekoliko puta, zato što nije provođeno cijepljenje,
već se protiv ove bolesti cijepilo samo djelomično
ili kampanjski. Velik je pobol i pomor od tuberkuloze
pluća, a ima dosta i spolnih bolesti i trahoma. Za
vrijeme Prvog svjetskog rata javlja se nekoliko puta
kolera uz povremene teške epidemije trbušnog tifusa.
Bolnica je u vrijeme rata, osim za građane, morala
raditi i za mnogobrojne bolesne i ranjene vojnike,
koji su dopremani u Brod. U posljednjim godinama rata,
broj liječenih i umrlih vojnika bio je znatno veći
negoli civila. Tako je u trećem tromjesečju 1917.,
u vrijeme epidemije tifusa, u bolnici umrla 281 osoba,
a od toga 208 vojnika.
|