Opća bolnica "Dr. Josip Benčević"

Andrije Štampara 42
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA

telefon: +385 35 201-201
telefaks: +385 35 446-121
opca-bolnica-sb@sb.htnet.hr
   
 
 
Posjete bolesnicima:
radnim danom 15.00-16.00 h
nedjeljom i blagdanom 10.00-12.00 h
 
 
 
  1873. - 1917.
Od ukidanja Vojne krajine do konca Prvog svjetskog rata
Izgradnja bolnice
 
 
Tradicija bolničkog liječenja u Slavonskom Brodu seže u sredinu 18. stoljeća, kada je formirana Vojna bolnica u tvrdavi. Za Vojne krajine u njoj, uz vojnike, liječili su se i civili. Tijekom prošlog stoljeća gradski su fizici liječili svoje bolesnike u stacionarima za koje su obično bile adaptirane privatne zgrade, s nekoliko bolesničkih kreveta.

Prva zgrada koja je projektirana i zidana za bolnicu otvorena je 1. travnja 1898. U početku je imala samo 40 kreveta i u njoj je radio samo jedan liječnik. Tek 1910. sagraden je novi paviljon za zarazne bolesti pa je broj kreveta narastao na preko 50, a do početka Drugog svjetskog rata broj kreveta se povećao na preko 100.

Prvi ravnatelj Bolnice bio je dr. Dobroslav Brlić, gradski fizik, a prvi primarni liječnik u Bolnici je dr Emanuel (Kohn) Kovačić. Dr. Brlić je bio ravnatelj od 1898. godine, a zatim ga je naslijedio dr. Kovačić sve do 1930. Prvi specijalist bio je dr. Josip Benčević, kirurg, koji je došao u Slavonski Brod 1920., a prvi spc. interne medicine dr. Aleksandar Krauth, koji je u brodsku Bolnicu došao 1939...

"Usporedi li se 1888. godina sa 1887. to se vidi da je broj bolestnika u godini 1888. povećan i to za 62, uzrok tome jest što se u bolnicu primaju bolestnici od područja gradnje željeznice Brod - Nova Gradiška. Pomor u bolnici je tečajem 1888. godine bio razmjerno malen, a mnogo manji nego 1887. Od 204 bolestnika umrlo je 1888. godine 52, dočim 1887. od 142 umrlo je 45. Izviešće o bolestih tečajem 1888. pokazuje da je u bolnici biješe i priliepčivih bolesti i to: 4 slučaja kozjača (bolestni u Brod došli), 9 slučaja Typhus abdominalis (bolestni u Brod došli), 1 slučaj Morbilli (bolestan u Brod došao), 1 slučaj Trachoma. Spominjem i 1 slučaj bjesnoće (Lyssa humana). Bolestnici su smješteni u jednoj zgradi kr. financijskog erara, kojom grad privremeno raspolaže. S razloga, što se u istoj nikakve promijene podnijeti akoprem bi iste bile od preke potrebe. Na raspolaganju stoje 4 sobe, od kojih su tri oveće, a jedna stvarno malena. Za priliepčive bolesti uređena je samo jedna sobica u kojoj jedno 4 kreveta ležati mogu, nu ta je od glavne zgrade posve odijeljena. Sobe su dosta visoke, zračne i suhe, no pošto je prostor malen, a katkad dosta bolestnika imade, to se nedadu masa bolestnika po bolesti porazmjestiti, nego su pomiješana. Zgrada bi ta uz nješta promijena posve prikladna bila za bolnicu, pa je i od grada dosta hvaljena. Bolestnike poslužuje jedan podvornik i podvoriteljica, koji također propisanu hranu za bolestnike kuhaju. Liekovi se dobivaju u liekarnah brodskih, a pošto su dvije, to se jedne godine od jednog gosp. liekarnika, a druge godine od drugog gosp. liekarnika uzimaju; koji 15 posto popusta dadu. Bolestnike lieči gradski fizik, a bolnicom upravlja jedan gradski činovnik. Spomenuti mi je, da je dne 3. rujna 1888. godine obavljeno povjerenstveno nadpregledavanje bolnice u prisutnosti zemaljskog praliečnika velem. gosp. dr. Kallia, te da je bolnica u najvećem redu pronađena."

Od 1890. do 1893. gradski fizik dr. Adolf Miller uz povremenu pomoć dr. Jaroslava Blažeka liječi bolesnike u istoj Bolnici.

Gradsko je poglavarstvo 1896. donijelo dvije vrlo važne odluke. Prva je bila ponovni premještaj Bolnice u Pivarsku ulicu (današnja produžena ulica dr. Andrije Štampara), a druga je bila konačna odluka o početku gradnje nove bolnice. Izabran je odbor za gradnju bolnice u sastavu dr. Dobroslav Brlić, Jakov Kohn, Johan Baumajster i Vatroslav Brlić. Odabrana je lokacija za gradnju, tada na istočnom rubu grada u Srpskoj ulici (današnja ulica dr. Andrije Štampara). Radovi na zgradi Bolnice i gradnja oko 1 km dugačkog kanala od bolnice do Save počeli su iste godine. Tijekom 1897. radovi su dobro napredovali, pogotovo kada je podignut zajam iz Zagreba (100.000 forinti uz 4 posto kamata na 27 godina), uz pomoć kojega je Bolnica u proljeće 1898. i završena. Nova gradska bolnica otvorena je 1. travnja 1898., i od tada do danas ona je, uz stalan razvoj, smještena svojom glavninom na tom mjestu u gradu.

Bolnica je dobila ime "Opća javna gradska bolnica Franje Josipa I", i otvorena je u jubilarnoj pedesetoj godini vladanja cara Franje Josipa I. Na spomen-ploči postavljenoj pri otvaranju Bolnice piše:

ZA VLADANJA CARA I KRALJA FRANJE JOSIPA I.
ZA BANOVANJA DAGUTINA GROFA KHUENHEDERVARY-A DE HEDERVAR
ZA VELIKOG ŽUPANA DRA NIKOLE PL.JURKOVIĆA
TER NAČELNIKOVANJA DRAGUTINA PISKURA
PODIŽE GRAD BROD IZ VLASTITITH SREDSTAVA
OVU OPĆU JAVNU GRADSKU BOLNICU
U SPOMEN SRETNOG PEDESETOGODIŠNJEG VLADANJA
FRANJE JOSIPA I. 1898.

Ploča je za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu razbijena u 25 komadića i danas se nalazi u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu. Sama je zgrada za ono vrijeme bila vrlo moderna, a u početku je imala 40 kreveta. Brođani su Bolnicu sagradili svojim sredstvima, koja su godinama štedjeli kako bi stvorili materijalne uvjete za gradnju. U drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvatskoj jačaju težnje ka formiranju domaćeg medicinskog fakulteta, pa iako je fakultet u Zagrebu otvoren tek 1917., iz cijele su Hrvatske već u zadnjim desetljećima 19. stoljeća slali pomoć za gradnju.

Brođani su također preko svog magistrata slali pomoć za gradnju fakulteta, iako još uvijek nisu imali adekvatnu zgradu za svoju bolnicu u gradu. U pojedinim godinama, sredstva koja su izdvajana za gradnju fakulteta u Zagrebu, bila su veća od sredstava koja su izdvojena za gradnju bolnice u gradu.

Gradska bolnica počela je raditi 1. travnja 1898. Dana 17. siječnja iste godine napravljen je ugovor "med slavnom upravom javne bolnice kraljevskog slobodnog grada Broda i provinsijalnim nadstojničtvom sestara sv. Križa u Đakovu". Iz ugovora je vidljivo da se angažira 5 sestara za rad u Bolnici, za koje uprava Bolnice mora organizirati smještaj i hranu te ogrjev i rasvjetu, pranje rublja, a uz plaću i izdržavanje u zdravlju i bolesti uz troškove pogreba. Na osnovi ovog ugovora, brodska je Bolnica više od 50 godina, sve dok nakon Drugog svjetskog rata nije školovan srednji medicinski kadar, imala na raspolaganju dovoljan broj ovog osoblja.

Bolnica je počela raditi sa samo 40 kreveta, ali se ubrzo pokazalo da je to premalen kapacitet, pa je adaptacijama i izgradnjom dodatnih paviljona trebalo povećati broj kreveta. Jedan dio bolesnika, uglavnom sa zaraznim bolestima, liječen je u tzv. "Barakenspitalu" na Osječkoj cesti (današnja Osječka ulica). To je bio montažni paviljon sagrađen 1878. za ratne potrebe, jer je iz Broda krenula glavnina austro-ugarske vojske pod generalom Filipovićem u osvajanje Bosne. Takva pozadinska bolnica bila je potrebna za smještaj ranjenih i oboljelih vojnika. Nakon pripajanja Bosne, taj je paviljon služio za liječenje civilnog stanovništva. Kada je 1910. srušen, u krugu bolnice sagrađen je novi zarazni paviljon s 12 kreveta (današnja zgrada bolničke biblioteke). Nakon desetak godina rada, povećao se kapacitet Bolnice na 100 kreveta i takav je ostao do kraja Drugog svjetskog rata.


Dužnost upravitelja Bolnice i bolničkog liječnika obavljao je u početku dr. Dobroslav Brlić. U upravljanju Bolnicom pomagao mu je gradski činovnik, koji je obavljao upraviteljske dužnosti za sve poslove koji nisu pripadali liječničkoj struci. Od 1. veljače 1901. na dužnost primarnog liječnika u Bolnici nastupio je dr. Emanuel Kohn, rođen 1870. u Češkoj, a medicinu je završio 1894. godine u Pragu. Nakon dolaska u Brod radio je pod svojim prezimenom sve do poslije Prvog svjetskog rata, kada je promijenio prezime u Kovačić. Svakodnevni posao u Bolnici, koji je obavljao uglavnom dr. Kohn, sastojao se od prijepodnevne vizite i pregleda upućenih u Bolnicu, ali i poslijepodnevne vizite uz stalnu pripravnost da se u svako doba dana i noći na poziv hitno javi u Bolnicu.

U posljednjim desetljećima prošlog stoljeća i prvom desetljeću ovog stoljeća, Brod se vrlo intenzivno razvijao. Tako je prije Prvog svjetskog rata kotar Brod imao 17 općina s ukupno 45 do 50 tisuća stanovnika, a sam grad je imao oko 10 tisuća stanovnika. Kako se povećavao broj stanovnika, rastao je i broj liječnika. Tako se otvaraju i ambulante u Oriovcu za zapadni dio kotara i ambulanta u Donjim Andrijevcima za istočni dio kotara.

U arhivu Brodskog magistrata nalazi se popis "gradskih liečnika, ljekarničkog osoblja i primalja po stanju 31. prosinca 1908. godine". Na popisu se nalaze: dr. Jaroslav Blažek, rođen 1854., kraljevski kotarski liječnik diplomirao u Pragu; dr. Dobroslav Brlić, rođen 1863., gradski fizik, diplomirao u Beču; dr. Emanuel Kohn, rođen 1870., kraljevski kotarski liječnik i primarni liječnik u bolnici, diplomirao u Pragu; dr. Samuel Kun, rođen 1865., liječnik okružne blagajne, diplomirao u Budimpešti; dr. Marko Bobinac, rođen 1881., privatni liječnik, diplomirao u Pragu; dr. Dragutin Reich, rođen 1850., privatni liječnik, diplomirao u Beču. Na popisu se još nalaze i 4 magistra farmacije, 1 "liekarnički" pomoćnik i 7 primalja.

U prvim desetljećima ovog stoljeća u Brodu je i dalje najčešća bolest malarija, ali se javljaju i povremene epidemije trbušnog tifusa, kolere, šarlaha, difterije i velikih boginja. Velike boginje su se javljale u Brodu nekoliko puta, zato što nije provođeno cijepljenje, već se protiv ove bolesti cijepilo samo djelomično ili kampanjski. Velik je pobol i pomor od tuberkuloze pluća, a ima dosta i spolnih bolesti i trahoma. Za vrijeme Prvog svjetskog rata javlja se nekoliko puta kolera uz povremene teške epidemije trbušnog tifusa. Bolnica je u vrijeme rata, osim za građane, morala raditi i za mnogobrojne bolesne i ranjene vojnike, koji su dopremani u Brod. U posljednjim godinama rata, broj liječenih i umrlih vojnika bio je znatno veći negoli civila. Tako je u trećem tromjesečju 1917., u vrijeme epidemije tifusa, u bolnici umrla 281 osoba, a od toga 208 vojnika.

 
 
  Pregled povijesti od 1873. do 1990.  
    1873.-1917. - Izgradnja bolnice  
    1918.-1940. - Između dva svjetska rata  
    1940.-1945. - Vrijeme Drugog svjetskog rata  
    1945.-1957. - Vrijeme poslije Drugog svjetskog rata  
    1957.-1990. - Razvoj Medicinskog centra  
  Domovinski rat  
    Razdoblje Domovinskog rata  
    Prva faza rata - ljeto 1991. do konca ožujka 1992.  
    Druga faza rata - tijekom proljeća, ljeta i jeseni 1992.  
    Treća faza rata - od listopada 1992. do jeseni 1995.  
    Tko je pomagao Bolnicu tijekom Domovinskog rata?  
    Umjesto zaključka