Kada je 1918. formirana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, bolnica je dobila novo ime: "Gradska opća javna bolnica". Brod se između dva rata, nakon kraće poslijeratne stagnacije, razvijao prilično brzo, pa je do 1931. narastao na grad s 13776 stanovnika, a uoči Drugog svjetskog rata imao je oko 15 tisuća stanovnika. Struktura stanovništva u gradu je takva da prevladavaju radnici, trgovci, obrtnici, šegrti i sluge. U Brodu između dva rata i dalje nema vodovoda i kanalizacije, a ulice su uglavnom prekrivene nepravilnim lomljenim kamenom i nabijenim asfaltom. Gradska rasvjeta i svjetlo u kućama uglavnom su na plin. Tek 1927. grad dobiva električnu energiju iz električne centrale koju je sagradila Tvornica vagona. Do 1935. godine broj potrošača u gradu ne prelazi 2000, što vrijedi i za cijeli kotar (koji ima više od 50000 ljudi). Uoči rata provodi se intenzivnija elektrifikacija, u središtu grada uvodi se kanalizacija, a asfaltira se i Jelačićev trg...

Godine 1925. Brod je dobio i prvog specijalista izvan Bolnice. Bio je to dr. Kamilo Bival, specijalist za očne bolesti. Dr. Bival je također specijalizirao oftalmologiju u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu, a u Brodu je radio kao privatni liječnik specijalist i kao honorarni liječnik Školske poliklinike, koja je tih godina osnovana u gradu. Početkom tridesetih godina u gradu i kotaru javlja se nekoliko značajnih liječnika koji su cijeli radni vijek proveli u našem gradu. Bili su to: dr. Antun Pandak, koji je neko vrijeme radio kao sekundarac na Internom odjelu, zatim kraće vrijeme kao privatni liječnik, te kao liječnik Okružnog ureda Broda, koji je bio ispostava Središnjeg ureda za osiguravanje radnika u Zagrebu. Glavni liječnik tog ureda bio je dr. Samuel Kun. Dr. Antun Pandak rođen je 1896. u Brodskom Stupniku, diplomirao je medicinu na Medicinskom fakultetu u Pragu 1920. i od tada pa do kraja života radio je u Slavonskom Brodu. Dr. Samuel Kun rodio se u Beču 1865., diplomirao u Budimpešti 1893., a od 1920. bio je specijalist stomatolog, jer tada to nije bio poseban studij, nego samo liječnička specijalizacija. Uz dr. Kuna i dr. Pandaka, kao liječnici Okružnog ureda Broda radili su dr. Leo Kun i dr. Branko Šestak. Dr. Šestak je ujedno bio i liječnik Školske poliklinike.

Dr. Milenko Kajganović je došao u Brod u vrijeme Prvog svjetskog rata i radio kao sekundarni liječnik u Bolnici sve do 1921., kada je otvorio privatnu praksu, a ujedno je bio i honorarni liječnik Državnih željeznica u Brodu. Inače, i dr. Kajganović je rođen u Brodu, 1892., a diplomirao je u Budimpešti 1915. Cijeli svoj radni vijek proveo je u Brodu. Dr. Henrik Duffek došao je u Brod kao vojni liječnik 1919., a nakon demobilizacije 1927. otvorio je privatnu praksu u gradu. Također je rođeni Brođanin, rodio se 1888., a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1913.

Godine 1921. u Donjim Andrijevcima počinje raditi i dr. Mijo Pišl. Tadašnja je ambulanta u Donjim Andrijevcima radila za Garčin, Bicko Selo, Topolje, Veliku Kopanicu, Beravce i Svilaj. Dr. Pišl je rođen 1893. u Vrbanji, srednju školu je završio u Vinkovcima, a Medicinski fakultet u Beču. Cijeli radni vijek radio je kao liječnik u Donjim Andrijevcima, gdje je nastavio živjeti i nakon mirovine, a sve do duboke starosti je obično u vrijeme godišnjih odmora zamjenjivao liječnike u selu.

Prvi rendgen došao je u Brod tek 1929., dakle punih 35 godina nakon otkrića te dijagnostike, što je razumljivo jer do 1927. nije bilo struje. Srednji medicinski kadar u Bolnici i dalje su časne sestre. Odmah poslije rata bilo ih je osam, a od 1923. broj je povećan na devet. Jedna je sestra radila u Školskoj poliklinici. Porođaji se tada obavljaju uglavnom kod kuće. Dok u Bolnici radi samo jedna primalja, u gradu 1921. ima pet primalja, kasnije osam, a do 1930. broj primalja je povećan čak na 21. Od tog razdoblja primalje u javnoj službi imaju sva veća sela u kotaru. Nakon odlaska dr. Josipa Benčevića 1931., šef Kirurgije i ravnatelj Bolnice postao je dr. Dragan Damić. On je 1940. otišao u Beograd, kao narodni poslanik, a na njegovo mjesto došao je novi kirurg dr. Josip Paleček. Druga promjena, koja je značila i novu kvalitetu za Bolnicu, bio je dolazak prvog specijalista za unutarnje bolesti. Bio je to dr. Aleksandar Krauth, koji je počeo raditi u brodskoj Bolnici 1. svibnja 1939. Dr. Krauth je rođen 1902. u Vrpolju, srednju školu je završio u Zemunu, a Medicinski fakultet u Beču 1928. Liječnički staž je odradio u Zemunu, a specijalizaciju iz interne medicine položio je 1937. u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje radio desetak godina. Dolaskom dr. Krautha u Brod počinje i Interni odjel raditi na specijalističkoj razini, jer su do tada Odjel vodili liječnici bez specijalizacije. Tada se na Internom odjelu formiraju posebni odsjeci za zarazne bolesti i tuberkulozu, a u brodskoj Bolnici mogao se obavljati liječnički staž na Kirurškom i Internom odjelu.

Od 1930. nadalje, u kotaru Brod stalno rade ambulante u selima. U Donjim Andrijevcima za istočni dio kotara, u Podvinju za sjeverni dio kotara i u Oriovcu za zapadni dio kotara. U gradu radi sve više privatnih liječnika, ali uz Školski dispanzer koji radi od 1925., osnivaju se i Dispanzer za borbu protiv tuberkuloze, Ambulanta za venerične bolesti i Stanica za borbu protiv bjesnoće.

Ljekarnička služba je dobro razvijena pa u gradu rade cijelo vrijeme tri ljekarne, uz po jednu manju ljekarnu u Donjim Andrijevcima i Vrpolju. Neposredno prije rata brodska Bolnica pokušava povećati svoje kapacitete, jer iako je Brod u to vrijeme drugi grad po veličini u Slavoniji, ima najmanju bolnicu. Tako u to vrijeme bolnica u Novoj Gradiški ima 154 kreveta, Slavonskoj Požegi 122 kreveta, Vinkovcima 142, Vukovaru 135, Pakracu 412 i Osijeku 615 kreveta, dok je u Brodu samo 97 kreveta. Od tih 97 kreveta 57 je bilo u glavnoj zgradi, 12 u zaraznom paviljonu i 28 u baraci iza glavne zgrade. Tada je planirano dograđivanje glavne zgrade, rušenje baraka i adaptiranje paviljona za zarazne bolesti u bolničku kuhinju. Rat je prekinuo te planove i njegov je početak Bolnica dočekala bez izvršenih adaptacija s istim kapacitetom kao 1910.

Zdravstvene prilike u to vrijeme i dalje su prilično teške, pa dominiraju zarazne bolesti, osobito crijevne infekcije. Poseban problem postaje tuberkuloza, koja je praćena visokim mortalitetom, a na brodskom je području u to vrijeme prisutan i endemski trahom. Kako nisu razvijene ni vodovodna ni kanalizacijska mreža, nije se moglo provesti odgovarajuću preventivu bez poboljšanja uvjeta življenja...