Kad danas razmišljamo o tome tko je i na koji način pomagao, moramo biti svjesni toga koliko je bila velika uloga svih tih ljudi u Hrvatskoj i izvan nje, jer bez njihove pomoći, i psihološke i materijalne, sve bi bilo puno teže. Ovih nekoliko redaka samo je pokušaj da im se zahvalimo, sa željom da znaju kako uvijek s poštovanjem i zahvalnošću mislimo na njih. Velik je broj onih koji su poznati i čija će imena biti spomenuta, ali je još veći broj onih anonimnih o kojima nema podataka, a zna se koliko su godinama pomagali, iako se o njima ništa nezna.

Bolnicu su u najtežim ratnim okolnostima posjećivali i hrabrili mnogi istaknuti ljudi iz političkog i crkvenog života. Gospodin ing. Hrvoje Šarinić je posjetio Bolnicu kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić, posjetio je Bolnicu i tom prigodom se pomolio sa svakim ranjenikom. Često su bolesnike i ranjenike obilazili svi svećenici Brodskog dekanata. Nekoliko puta je Bolnicu posjetio sadašnji i tadašnji ministar zdravlja prof.dr.sc. Andrija Hebrang, te gospodin dr. Juraj Njavro, koji je tijekom 1992. bio ministar zdravlja.

Potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske prof.dr.sc. Mato Granić i prof.dr.sc. Zdravko Tomac te načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Anton Tus, također su posjetili Bolnicu u najteže ratno vrijeme. Mnogo je puta na dogovore u ime vojnog saniteta dolazio i general dr. Ivo Prodan. Svi oni su svojom nazočnošću u teškim trenucima davali novu snagu i moral ljudima, hrabrili ranjenike i osoblje ukazujući poštovanje prema poslu koji su obavljali.

Jedan od čestih posjeta brodskoj bolnici generala dr. Ive Prodana, načelnika vojnog saniteta (sjedi u sredini). Desno do njega je dr. Božo Karlović, načelnik saniteta 139. brigade Hrvatske vojske

Bolnice u Novoj Gradiški, Požegi, Vinkovcima, ratne bolnice u Đakovu, Osijeku, Našicama i Virovitici, dakle sve susjedne bolnice u Slavoniji, bile su tijekom 1992. stalno na raspolaganju, bilo preuzimanjem ranjenika bilo slanjem potrebnih kadrova, pomoći u lijekovima ili krvi i krvnim derivatima. Od ostalih bolnica svakako se mora istaći sve zagrebačke bolnice. Nova bolnica Dubrava primila je najviše ranjenika, dok su ostale bolnice slale značajnu kadrovsku pomoć. Posebno treba izdvojiti bolnicu u Čakovcu, pa zatim u Varaždinu, Bjelovaru i Koprivnici, ali posebice veliku pomoć i veliku hrabrost pokazivali su čakovečki liječnici i osoblje koji su nekoliko puta organizirali sanitetske konvoje i odvozili po tridesetak ranjenika u Čakovec i Varaždin.

Humanitarna pomoć bila je organizirana tako da ju je vodio posebni štab na čelu kojeg je bila prim.dr. Dragica Bistrović i mr.ph. Zlatko Mihić

Značajna pomoć u lijekovima i svom potrebnom sanitetskom materijalu, dolazila je od Kriznog stožera Ministarstva zdravstva. Ovdje treba napomenuti velike količine vanjskih fiksatora što ih je poslao Stožer, bez kojih nije bilo moguće raditi niti jedan dan. Humanitarna pomoć je organizirana tako da ju je vodio posebni štab na čelu kojeg je bila prim.dr.sc. Dragica Bistrović i mr.ph. Zlatko Mihić. Takva se organizacija pokazala vrlo uspješnom i cijeli je štab stvarno požrtvovno pridonio lakšem snabdijevanju i funkcioniranju cijele ustanove. Komunikacije koje su uspostavljene sa cijelom Europom ali i svijetom, s našim ljudima izvan Hrvatske ali i s mnogobrojnim strancima, donijele su Bolnici značajnu materijalnu korist i omogućile njezin brz oporavak nakon najtežih ratnih okolnosti. Beč, Stuttgart, Berlin, Weimar, Vänersborg, Koblenz, Potsdam, Ulm samo su neka mjesta odakle su stizali lijekovi, oprema, sanitetski materijal, kreveti, namještaj, posteljina, građevinski materijal, automobili, kamioni za prijevoz i novac.

Ovom prigodom moramo nabrojiti samo neke od najistaknutijih i najustrajnijih donatora: gospođa Dubravka i gospodin Josip Adlešić iz Švedske, koji su organizirali velik broj Hrvata u Švedskoj, uz veliku podršku Crvenog križa u Vänersborgu, zahvaljujući predsjednici gospođi Greti Tenkblad i gospođi Maji i gospodinu Oskaru Johanssonu. Dr. Đuro Josić iz firme "Octapharma", uz pomoć gospode Wolfganga Marguerrea i Horsta Schwinna, dopremio je osim velike količine lijekova firme "Octapharma" i velike količine suhe plazme. Od samih početaka, zahvaljujući gospođi Juli i gospodinu Ivanu Rukavini iz Beča, dolazila je značajna podrška i pomoć, posebice u lijekovima i opremi, a posebice su se istakli gospođa Anđelka i gospodin dr. Max Domej, koji su preko svoje humanitarne udruge "Međugorje" zaista nesebično pomagali kada je bilo najpotrebnije. Iz Beča je također bila značajna podrška gospođe i gospodina Katalinić, gospođe Anke Grozdan i gospođe Ilse Krpoun. Za prvih desetak ranjenika kojima je omogućeno liječenje u bolnici u Bečkom Novom Mjestu, treba zahvaliti gospođi Binder-Lipičanin. Don Stipo Šilić iz Pandorfa kraj Beča osiguravao je veliku pomoć, prije svega ranjenicima kojima je bilo potrebno hitno pomoći protezama za ruke ili noge. Gospodin Emil Cipar, osim trajnih napora da pomogne materijalno, nekoliko je puta dovodio i njemačke novinare, koji su nakon toga pisali vrlo angažirano i pozitivno o Hrvatskoj. Najveći broj naših ljudi koji su pomagali bili su iz Njemačke, kao gospodin Mato Agatić, gospođa Marica i gospodin Ivan Kordić, gospodin Vladimir Blayer, gospodin Branko Lozo i gospodin Tomislav Lerotić, gospođa Ruža i gospodin Olafhoss, obitelj Klemenc, dr. Rudolf Hahn, gospodin Nino Holub iz Švicarske itd. Zahvaljujući sugrađaninu Vladimiru Blayeru, dobivena je velika pomoć od gospodina Franza Schmidta, koji je od početka pa do današnjih dana stalno pomagao Vinkovcima i Slavonskom Brodu. Nekoliko puta kad su zatrebali, vanjski fiksatori i druga pomoć pravovremeno su stizali od gospođe Dijane Löhr- Matetić iz Hamburga, dok su gospođa Marija Vegeš iz Ulma, te gospodin Ivan Tipurić iz okolice Ulma i gospodin Josip Bošnjaković organizirano slali pomoć tijekom svih ratnih godina. Prvi smo kamion dobili od gospodina Ante Lasića iz Münchena, a automobile su poklanjali gospoda Stipo Ćorić, Ante Udiljak i Vladimir Blayer. Gospodin Villi Herzogenrath je velikim trudom uspio prikupiti značajnu količinu novca za kupovinu holtera i dijela monitora za novu koronarnu jedinicu. Gospođa Nikolina Smit de Cron je orgnizirala znatnu pomoć u cijeloj Nizozemskoj, koju je trajno tijekom nekoliko ratnih godina, dopremao gospodin Jörg Dohme. Gospođa Helena Hochenbild se istaknula u organiziranju liječenja ranjenika u Njemačkoj, posebice u bolnici u Koblenzu. Od Hrvata iz Sjedinjenih Američkih Država velik trud na organiziranju pomoći su uložili gospođa Mirjana Zanki i velečasni Belamarić. Među organizacijama koje su pomagale posebice su se istakle "Đuro Đaković" Montaža, Njemački ured za humanitarnu pomoć u Zagrebu uz veliko zalaganje gospodina Michaela Steinera i Robert-Cloude Ellnera, "Octapharma", zahvaljujući gospođi koja je već spomenuta, UNICEF zahvaljujući gospodinu Christofu H. Conradu, UNHCR zalaganjem gospodina Waltera L. Hoffmanna, Njemački Crveni križ zahvaljući gospodinu Berndu Hausmannu, Lion klub iz Saarbrückena, Zaklada Otvoreno društvo Hrvatske, Svjetska zdravstvena organizacija s ispostavom u Zagrebu, zahvaljujući gospodinu Donaldu Achesonu, Crveni križ Nizozemske, Međunarodni Crveni križ, Sathia-Say iz Beča od kojih smo dobili velike količine građevinskog materijala zahvaljujući gospodinu Richardu Friedrichu, Organizacija "Liječnici bez granica", Organizacija "Farmaceuti bez granica", Caritas mnogih europskih zemalja, a posebice iz Njemačke, "Mercy International", Catholic Relif Service iz Amerike, Luteranski savez iz Engleske zahvaljujući gospodinu Johnu Woodu. Posebice je velika pomoć dobivena od njemačkih gradova Weimara i Potsdama. Pomoć i podrška Weimara dobiveni su zahvaljujući gospodinu Michaelu Hugu i njegovom gradonačelniku dr. Klausu Büttneru, dok je pomoć grada Potsdama osiguravala svojom podrškom gospođa ministrica zdravlja Regine Hildebrandt i gospođa Almuth Berger, voditeljica Ureda za strance. Posebna zahvalnost duguje se i Caritasu Brodskog dekanata, koji je za cijelo vrijeme trajanja rata bio među najvećim donatorima, a vodio ga je velečasni David Sluganović, s kojim je razvijena izvrsna suradnja u korist ranjenika i bolesnika.

Velik žar i podrška kojom su pomagali bili su inspiracija za hrabrost i odlučnost da se istraje do kraja, bez obzira na okolnosti. Po njihovu žaru i odanosti osjetilo se da Hrvatska uz takvu podršku svojih ljudi izvana ne može izgubiti rat, jer ti su ljudi stvarno živjeli i patili skupa s Hrvatskom, oni su vjerovali, oni su se nadali zajedno s ljudima u Hrvatskoj, oni su dolazili skupa s pomoći, oni su odvajali svoje vrijeme i novac samo da se izdrži do kraja. Stalno je bila prisutna podrška lokalnih političkih čelnika, tadašnjeg predsjednika Općine, a kasnije i prvog župana Brodsko-posavske županije dr. Joze Metera, te dopredsjednika Općine gospodina Zdravka Sočkovića, kao i voditelja Kriznog štaba Općine Slavonski Brod, gospodina Frane Piplovića, ali i svih drugih političara. Posebice značajna je bila pomoć Radio Broda. Hitni pozivi za pomoć, potrebe angažiranja nekog liječnika ili sestre, hitna potrebna pomoć u krvi, rješavani su preko radija. Sve je funkcioniralo iznad svih očekivanja jer su svi neprestano slušali radio i već bi za desetak minuta bilo riješeno ono što se preko radija zatražilo. Vrlo važna za dobro funkcioniranje Bolnice bila je i Služba 985.