Godine 1976. osnovana je Služba za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje u Medicinskom centru Slavonski Brod. Iako su temelji suvremene anesteziologije u Hrvatskoj postavljeni još 30 godina prije, mnogi vole reći da je anesteziologija nova, mlada grana medicine, ali ona to ipak nije. Prošlost joj je stara, “stara kao i bol koji prati čovječanstvo kroz vjekove”. Znanstveni i tehnički napredak znatno je proširio interese rada u kliničkoj i znanstvenoj medicini, a to je pridonijelo i naglom razvitku anesteziologije. Problemi vezani uz tu granu medicine postali su toliko kompleksni da se morala razviti posebna specijalnost - anesteziologija i reanimatologija - koja zahtijeva opsežnu naobrazbu, naročito na području fiziologije, patofiziologije, farmakologije i medicine uopće. Zbog toga se danas s pravom govori o fiziološkoj epohi anesteziologije.

Osnivanje službe
Nažalost, nema pisanih dokumenata o prvim primijenjenim općim anestezijama u Slavonskom Brodu. Usmenim predanjem najstarijih zdravstvenih djelatnika, spominju se prve opće anestezije oko 1925.godine, iako je jako vjerojatno da se ona znatno ranije primjenjivala. Prvu opću endotrahealnu anesteziju izveo je na Kirurškom odjelu 1955. godine dr. Ivo Pajić, a prvi liječnik koji je završio šestomjesečni tečaj iz anesteziologije bio je dr. Dragutin Miškić. Sve do 1973. godine anestezije na Kirurškom, ORL i Ginekološkom odjelu davali su mlađi liječnici s kirurgije i bolničari tih odjela. Većina anestezija provodila se primitivnim načinom: kapanjem kloretila i etera preko gaze ili drastičnom kombinacijom uspavljivanja i gušenja Schimmelbuschovom maskom. Kasnije dolazi u primjenu Halotan, tako da se od šezdesetih godina primjenjuju inhalacijske halotanske anestezije, a u drugoj polovini šezdesetih godina započinje se s endotrahealnim anestezijama. Prvi naši liječnici koji su završili specijalizaciju iz anesteziologije i reanimatologije bili su dr. Josip Jelić i dr. Biserka Mitar 1973. godine.

Godine 1975., nakon informacije Republičkog sekretarijata za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu o stanjima i problemima organizacije intenzivnog liječenja na području anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, osnovana je zajednička komisija koja je pripremila prijedlog rješenja za poboljšanje navedene djelatnosti i normative kadrova, prostora i opreme. Na osnovi tih prijedloga, a radi što bržeg razvoja te djelatnosti, dr. Josip Jelić, specijalist iz anesteziologije na Kirurškom odjelu, pokreće osnivanje samostalne polivalentne Službe za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje. Na takvu organizaciju neminovno su navodili razvoj te djelatnosti, i primjena sve kompliciranijih i skupljih tehnoloških pomagala u liječenju bolesnika s ugroženim vitalnim funkcijama kao i potreba za znatno većim brojem posebno educiranih kadrova - liječnika anesteziologa, medicinskih sestara i tehničara. Podršku za osnivanje samostalne jedinstvene službe dali su ravnatelj Medicinskog centra i gotovo svi rukovoditelji tadašnjih bolničkih odjela. Posebno treba naglasiti da su to, iako svjesni svih teškoća, napora i gorčine što ih nosi sa sobom pionirski pothvat osnivanja i razvoja jedne nove službe, bez imalo rezerve prihvatila sva tri tadašnja specijalista anesteziologa: dr. Josip Jelić i dr. Ivanka Buljan s Kirurgije, te dr. Biserka Mitar s Ginekologije. Tako je 15. listopada 1976. godine odlukom Radničkog savjeta bolničke djelatnosti osnovana Služba za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje, a za prvog rukovoditelja Službe izabran dr. Josip Jelić.

Odjel za intenzivno liječenje ima 9 kreveta i predstavlja centralno intenzivno liječenje za sve bolesnike u Bolnici

Razvoj Službe
Da bi se postigao primjeren razvoj, trebalo je nakon osnutka poduzeti sve potrebno za osiguranje kvalitetnih kadrova, opreme i prostora.
Kadrovi. Po broju i stupnju edukacije postojeći kadrovi su bili izrazito nedostatni za obavljanje svih poslova, pa se nakon osnivanja Službe čine stalni napori za povećanje broja liječnika specijalista, medicinskih sestara i tehničara, te za edukaciju postojećeg srednjeg kadra dodatnim školovanjem i usavršavanjem.

Prikaz liječnika Službe od osnutka do danas:. Dr. Josip Jelić (od 1976.), dr. Biserka Mitar (od 1976.), dr. Ivanka Buljan (od 1976.), dr. Mirko Matković (od 1976.), dr. Dunja Perković (od 1977. do 1981.), dr. Marica Teskera (od 1979.), dr. Slavica Marinović (od 1979.), dr. Vesna Hećimović (od 1980. do 1993.), dr. Željko Šarčević (od 1981.), dr. Mladen Zemba (od 1980.), dr. Blanka Sabolić (od 1977.), dr. Jasminka Kopić (od 1986.), dr. Nevenka Domazet (od 1988.), dr. Ivan Lučić (od 1989.), dr. Gordana Perić (od 1989.), dr. Mirko Duspara (od 1996.), dr. Senka Faćini (od 1993.), dr. Ivo Matić (od 1995.) i dr. Valentina Zulić (od 1996.). Dr. Asja Ajdinović (od 1997), Dr. Natalija Mrzljak (od 1999), Dr. Iva Erceg-Šabić (od 1999), Dr. Gordana Kopričanec (od 2001), Dr. Ivan Mirković (od 2002), Dr. Matija Jurjević (od 2004), Dr. Renata Letica (od 2004).
Dr. Mirko Matković je 1999 g. tragično preminuo. Dr. Mladen Zemba od 1999 g. radi u Zagrebu, Bolnica “Sv. Duh”. Dr Gordana Perić-Brozović od 2001 g. radi na Institutu za tumore Zagreb. Dr. Valentina Zulić od 2002 g. radi na Klinici za ženske bolesti i porode Zagreb.
Liječnici iz drugih zdravstvenih ustanova koji su provodili dio specijalističkog staža u ovoj Službi. Dr. Anica Bonić, dr. Elvira Kos i dr. Dario Svajda (Slavonska Požega), dr. Renato Miter-Majer i dr. Lidija Dubovski (Nova Gradiška), dr. Veronika Gadžić, dr. Ranko Kadelburg i dr. Mislav Šimunić (Vinkovci), dr. Tamara Mlinar (1980., Derventa) i dr. Miho Ilić (Orašje).

Glavne sestre. Nada Miljić (od 1976. do 1990.), Martin Vuksanović (od 1990. do 1995.) i Snježana Opačak (od 1995 do danas). Ne bez ponosa može se navesti podatak da je nakon 1948. godine, kada je svim uposlenim časnim sestrama u Bolnici bio zabranjen rad, 1976 g. časna sestra Slavica Andrić zasnovala radni odnos kao medicinska sestra u Službi, i to pored žestokog protivljenja političkih vlasti.
Prostor. Zahvaljujući izgradnji novog dijela Bolnice, u kojemu su izgrađene prostrane i primjerene operacijske sale opskrbljene centralnim razvodom plinova i sukcije, izgrađen je i Odjel intenzivnog liječenja kao prostrani klimatizirani prostor površine 200 m2, koji obuhvaća dvije nepotpuno odijeljene prostorije s 9 krevetnih mjesta za odrasle i po potrebi za djecu. Jedno od tih krevetnih mjesta odvojeno je u staklenom boksu i predviđeni za bolesnike koji zbog prirode bolesti moraju biti izolirani. Cjelokupni radni prostor je klimatiziran, ali i dostupan dnevnom svjetlu i prozračivanju. Taj radni prostor i danas zadovoljava normative.

Oprema. Zahvaljujući tadašnjem samodoprinosu, nabavljena je za to vrijeme najmodernija i najkompletnija anesteziološka oprema i oprema za intenzivno liječenje u cijeloj Hrvatskoj, pa i šire. Izbor i kvaliteta opreme bila je nekoliko godina povod mnogim zdravstvenim djelatnicima iz Hrvatske da dođu u posjet ovoj Službi, kako bi mogli vidjeti najsuvremenije anesteziološke aparate i aparate za intenzivno liječenje. Svako krevetno mjesto i svaka operacijska sala bila je opskrbljena centralnim razvodom plinova i svim pomoćnim aparatima potrebnim za provođenje intenzivne terapije, što tada nije imala ni većina klinika. Za to doba kupljeni su najmoderniji respiratori, anestezijski aparati i monitori za praćenje vitalnih funkcija. Takva razina opreme nije se više postigla tijekom dvadeset godine Službe sve, do 1996. godine, kada zahvaljujući razumijevanju rukovodstva Bolnice o potrebi obnavljanja opreme, i uz značajnu količinu opreme dobivene iz programa Kredita Svjetske banke, Služba ponovo biva opskrbljena najmodernijim aparatima za intenzivno liječenje, a dijelom i za anesteziju. Time je postignut visok stupanj sigurnosti bolesnika kod anestezioloških postupaka praćenjem i održavanjem vitalnih funkcija bolesnika. U sklopu te opreme pribavljen je hemodinamski invazivni i neinvazivni monitoring modularnog tipa, s mogućnošću praćenja svih respiratornih parametara. Za potrebe artificijalne respiracije, Služba je dobila šest vrhunskih respiratora najbolje rezolucije, s kojima se mogu primijeniti svi oblici arteficijalne ventilacije. Za anesteziju su nabavljena dva izuzetno kvalitetna anestezijska aparata (Drager, Cato), koji su bili među prvim takvim aparatima u Hrvatskoj.

Način i opseg rada

Anestezija. U dio djelatnosti vezanih za anesteziologiju u užem smislu (iako je to samo formalna podjela, jer je u tijeku anestezije potrebna intenzivna terapija), primjenjuju se gotovo sve vrste danas poznatih anestezija.

Broj anestezija stalno raste, posebice na onim odjelima gdje se u posljednje vrijeme dijapazon i kompleksnost kirurških zahvata sve više povećava, a za to je svakako, uz ostalo, zaslužna mogućnost primjene moderne i sigurne anestezije.

U tablici je prikazano kretanje bolesnika i iskorištenost kapaciteta od 1977 do 2004 g. Kako je vidljivo iz te tablice, iskorištenost se kreće od 70 do 80 %, što se smatra visokim postotkom za odjele intenzivnog liječenja. Uobičajena i optimalna iskorištenost za odjele te vrste je oko 60 %. To je razumljivo s obzirom na vrstu bolesnika, težinu njihova stanja i potrebnog angažiranja zaposlenika. Tendencija prosjeka ležanja od 3,14 do 4,4 vrlo je povoljna i relativno niska i ukazuje na pravilnu fluktuaciju bolesnika bez nepotrebnog zadržavanja na intenzivnom liječenju.

Zbog dobre opremljenosti, kadrovske ekipiranosti, kvalitete rada i praćenja stručne, uglavnom svjetske literature, Ministarstvo zdravstva priznaje obavljanje znatnog dijela specijalizacije u ovoj grani medicine u Službi za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod.

Planovi za daljnji razvoj

Ako se planiranom dogradnjom novih bolničkih kapaciteta riješi problem prostora Službe, soba za buđenje bi mogla funkcionirati za ono za što je i namijenjena, a to je kontrola bolesnika nakon opće anestezije pa do zadovoljavajućeg povratka refleksa, budnosti i stabilizacije vitalnih parametara. Jasno je da nemogućnost korištenja sobe za buđenje predstavlja velik nedostatak u kompletnosti liječenja i sigurnosti operiranih i anesteziranih bolesnika. Isto tako, zbog izrazitog razvoja pojedinih operativnih grana u zadnjih nekoliko godina, sa sve više velikih operacijskih zahvata, kao i uvođenja novih djelatnosti (neurokirurgija), sve češće se susrećemo sa pomanjkanjem slobodnih mjesta u JIL-u. Zbog toga bi bilo neophodno ustrojiti “high dependency unit” (postintenzivnu jedinicu), čime bi se poboljšala “protočnost” pacijenata u JIL-u Prostor Ambulante za bol je također neadekvatan po veličini, pa bi bilo potrebno zamjeniti ga većim, uz osiguravanje barem 2-3 stacionarna mjesta. U stručnom pogledu nastoji se pratiti razvoj i održavati razinu hrvatske i svjetske anesteziologije i intenzivnog liječenja, uz daljnje usavršavanje struke i njegovanje što bolje suradnje s drugim specijalističkim granama medicine.